Nakon nekoliko radova s međunarodnim suradnicima iz te problematike, članovi Grupe su rezultate svojih dugogodišnjih istraživanja sistematizirali u dva međusobno povezana rada koji formuliraju način kako zagrebačka realizacija Carnegie-Mellon-Berkeley modela može biti načelno primijenjena da se jednom metodom iz svjetske zbirke amplituda raspršenja gotovo model neovisno identificiraju polovi matrice raspršenja koji u načelu predstavljaju nukleonska rezonantna stanja.

Snaga prijedloga, što je i otvorilo put publiciranju ovog istraživanja u tako renomiranom časopisu, jest da se ponuđena metoda može primijeniti za uvođenje polova kao model neovisnih kvantifikatora nukleonskih rezonantnih stanja u najveću sekundarnu kompilaciju fizikalnih veličina i podataka: The Review of Particle Physics – Particle Data Group u kojoj je kvantifikacija nukleonskih rezonantnih stanja trenutačno riješena na nezadovoljavajući, i model ovisan način.

Također, važno je napomenuti da su radovi realizirani u suradnji s Univerzitetom u Tuzli, te su osnova dvaju već obranjenih doktorskih disertacija mladih tuzlanskih kolega, a realizacija ovog projekta tek je prvi korak u ostvarenju dugoročne suradnje IRB-a sa Univerzitetom u Tuzli.