U hrvatskim je časopisima objavljeno više od polovice svih analiziranih radova s hrvatskom adresom iz područja društvenih znanosti (57,1%) te gotovo tri četvrtine svih analiziranih radova iz područja humanistike (73,5%). Tako visok postotak radova objavljenih u domaćim časopisima (koji su ujedno i OA) u spomenutim područjima također bitno doprinosi i ukupnoj slici vrlo visoke OA dostupnosti radova u tim znanstvenim područjima.

Analiza OA radova prema WoSCC-ovom citatnim indeksima u kojima su časopisi indeksirani te JCR rangu časopisa (kvartili unutar pojedinih predmetnih kategorija časopisa s obzirom na faktor odjeka časopisa) pokazala je da je najviše OA radova objavljeno u časopisima zastupljenim u ESCI-ju (34,8%), nakon kojeg slijede Q4 časopisi (20,6%).

Najveći broj OA radova dostupan je na mrežnim stranicama izdavača, a tek manji dio u institucijskim repozitorijima (putem tzv. zelenog puta OA). No, radovi dostupni u OA kroz institucijske repozitorije i na druge načine koje smatramo dijelom zelenog puta OA su najčešće radovi objavljeni visokorangiranim časopisima (Q1 i Q2 časopisi).

U analizi se nisu propitivali motivi hrvatskih autora za objavljivanje u otvorenome pristupu. U slučaju hrvatskih časopisa, otvoreni je pristup isključivo odraz izdavačke politike, odnosno načina financiranja, pri čemu su autorske preferencije zanemarive. Za pretpostaviti je da su u uglednim inozemnim časopisima koji naplaćuju naknadu za objavljivanje u OA motivi autora veća vidljivost postignutih istraživačkih rezultata ili obaveza propisana od strane financijera istraživanja.

Krajnji zaključak analize je da radovi u otvorenome pristupu mogu značajno doprinijeti vidljivosti znanstvenih rezultata malih i perifernih znanstvenih zajednica, uključujući i one koji su objavljeni u lokalnim časopisima. Pri tome važnu ulogu imaju i nacionalne politike i infrastruktura.