Primjerice, kada istraživanje obuhvaća veliki broj rezultata iz više studija kako bi uzorak bio reprezentativan diljem svijeta, skupovi podataka koji se pritom koriste nisu uvijek dostupni. Zato su neki od znanstvenika čiji su podaci korišteni i bili zaštićeni potpisani kao koautori na radu, dok su znanstvenici čiji su podaci bili otvoreno dostupni i slobodni samo navedeni u referencama ili priznanjima. Takva praksa rasprostranjena je u svim znanstvenim područjima, a rezultira gubitkom zasluga za one istraživače koji su preuzeli taj rizik otvaranjem svojih skupova podataka. Nagrađivanjem istraživača koji svoje podatke zatvaraju dajemo jasnu poruku da će sebičnim zadržavanjem podataka više napredovati u svojoj karijeri.

Kada bismo službeno uveli vrednovanje i za otvorene podatke kako priznajemo znanstvene članke, bila bi drugačija priča. Jedan od velikih poticaja za držanje podataka zatvorenima bio bi preokrenut na poticaj za njihovo otvaranje. Stoga pozivamo sve ustanove koje sudjeluju u donošenju u provođenju politika otvorene znanosti na razmatranje uvođenja otvorenih podataka u sustav evaluacije i napredovanja. Uvijek će biti slučajeva da se neće moći omogućiti javni pristup podacima ovisno o njihovoj vrsti/prirodi, ali priznanje onima koji svojim znanjem pridonose rezultatima istraživanja temelj je same znanosti.

Prema tome, prevladavajuće okolnosti u kojima se autore otvorenih skupova podataka priznaje samo citiranjem potrebno je revidirati. Sve dok je autorstvo na radu značajno više cijenjeno od generiranja podataka na kojemu se istraživanja temelje, istraživači neće biti dovoljno motivirani otvarati pristup svojim podacima. Prijeko nam je potrebna promjena.

Originalni članak pročitajte u cijelosti na: https://doi.org/10.1038/d41586-022-00921-x