Imamo li problema s nedostatkom nastavnog osoblja, prostora ili kvalitetne literature nismo po tome jedinstveni u svijetu. Sličnim pitanjima bave se stručnjaci širom svijeta, no oni u nerazvijenim državama tek nastoje ponuditi minimum edukacije za svoje često mnogobrojno stanovništvo i pri tom često koriste obrazovanje na daljinu. Istovremeno vlade visoko razvijenih zemalja kao i međunarodne organizacije potiču razvoj e-learninga kao sredstva ostvarivanja vlastitih nacionalnih obrazovnih strategija, ravnopravnije distribucije znanja, pa i konkurentnosti na tržištu znanja. Kakva je pozicija Hrvatske u tim ponekad kontradiktornim trendovima i kako bismo mogli iskoristiti prednosti e-learninga u postojećim okolnostima?

Prezentacija će pokušati odgovoriti na neka od navedenih pitanja nakon što precizira korištenu terminologiju.