Ne čini se da je Ruđer Bošković za života bio portretiran na medaljama. Postoji samo crtež jedne medalje, objavljen na naslovnici knjige Fancesca Ricce o Boškoviću iz 1789. god., a taj portret poslužio je za izradu medaljona na Boškovićevom spomeniku u Breri (Milano) 1831.god. Prošle godine (2011.) je jedan mladi student Isusovac u samome Vatikanu, u jednome hodniku nedaleko biblioteke na svodu otkrio naslikani medaljon s idealiziranim portretom R. Boškovića, vjerojatno s početka 19.st. U novije se vrijeme portret R. Boškovića može vidjeti na brojnim hrvatskim medaljama, pa tako i na kovanom i tiskanom novcu. Prvi takvi portret napravio je 1960. god. Ivan Jeger, nakon njega modelirali su ga Ante Jakić, Tomislav Magjer, Želimir Janeš (u suradnji s Vladimirom Mataušićem), Kuzma Kovačić, Stipe Sikirica i Krunoslav Bošnjak. U natječaju Hrvatske narodne banke za novac iskovan prigodom 300. obljetnice rođenja R. Boškovića sudjelovali su Stjepan Divković, Karlo Gross, Kažimir Hraste, Damir Mataušić i Luka Petrinjak. Za svoje interpretacije svi ti umjetnici poslužili su se bilo Pineovim portretom, nastalim u Londonu 1760. god., bilo Riccinim medaljonom iz 1789. god., bilo bakrorezom iz 1799. god., koji se čuva u Hrvatskom povijesnom muzeju.
Dr. Sc. Ivan Mirnik rođen je u Zagrebu 1942. Diplomirao je jednopredmetnu arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1969. U vremenu od 1970. do 1973. radi kao arheolog-konzervator Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu, a od 1973. do 2011. djeluje na Odjelu za numizmatiku Arehološkog muzeja u Zagrebu. Magistrirao je u okviru postdiplomskog studija Bibliotekarstva, dokumentacije, informacijskih znanosti i muzeologije 1974. god. te stekao stupanj doktora filozofije na Arheološkom institutu Sveučilišta u Londonu 1978. God. 1984. izabran je u trajno znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika, a 1985. muzejskog savjetnika. Sudjelovao na brojnim arheološkim iskopavanjima u zemlji (Kaptol kod Požege, Jamina Sredi na Cresu, Vela Grota na Lošinju, Danilo Gornje kod Šibenika, Dioklecijanova palača u Splitu, Otok kod Vinkovaca, Štikada kod Otočca, Gornje Čelo na Koločepu) i inozemstvu (Vindonissa u Švicarskoj, Berbourg u Luksemburgu). Autor je više od 400 znanstvenih i stručnih radova s različitom tematikom (arheologija, numizmatika, povijest, spomenička zaštita i sl.), od toga su tri knjige objelodanjene u inozemstvu, a dvije u Hrvatskoj. Uređivao je časopis Vjesnik Arheološkoga muzeja u Zagrebu, 3. s., (1980.-2011.), kao i neka druga muzejska izdanja.