Te riječi zvuče kao krik u magli u društvu koje se više boji staračkih bora nego li vlastitog licemjerja, u društvu koje se više boji izlaska iz mode nego li podbačaja vlastitog proklamiranog normativa humanosti, u društvu u kojem se znanost i umjetnost obzanjuju javnom mnjenju naslovima što ne promoviraju iskonske vrijednosti, nego tek tržišnu isplativost. Možemo li se u takvom svijetu čuditi što su se humanisti poput Supeka, unatoč svim osobnim i profesionalnim dosezima u svom životu, osjećali i osjećaju se gubitnicima? Iznenađuje li nas što dobar dio stvaralaca s gnušanjem gleda na ono što se naziva stvaralaštvom? Ima li u takvom svijetu, dirigiranom tržišno-korporativnom logikom, i dalje mjesta za kritičko promišljanje znanosti i umjetnosti kroz filozofiju. Ima li u takvom svijetu mjesta za drukčije mišljenje ili je sve prepušteno utapanju neoliberalni fundamentalizam? Smatramo da se moramo čuditi i da moramo stajati iznenađeni pred navedenim i mnogim drugim pojavama, koje nam se nameću kao "normalne" i "same po sebi razumljive". Kritičko promišljanje ljudskog djelovanja na svim poljima, poteklo iz tog čuđenja i iznenađenja, nameće se kao moralni imperativ, kao temelj za obnovu humanizma. To je preduvjet preživljavanja usprkos!
---
Nikola Biliškov je rođen 1974. u Puli. Nakon školovanja u Medulinu i Puli, od 1993. godine živi u Zagrebu, gdje je 2009. doktorirao kemiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Zaposlen je na Institutu Ruđer Bošković, a profesionalni interes mu je fokusiran na razvoj i karakterizaciju materijala za pohranu vodika u čvrstom stanju, međumolekulske interakcije u tekućem i čvstom stanju te spektroskopsko praćenje kemijskih i fizikalnih procesa. Bavi se i meteorskom astronomijom, ali u zadnje vrijeme ima vremena uglavnom samo za astronomsku edukaciju. Osim toga, kao član Vijeća Zelene akcije bavi se klimatskim promjenama i industrijskim onečišćenjem. Kroz dugi niz godina zanima ga odnos prirodnih i društveno-humanističkih znanosti, visoko obrazovanje, interakcija s drugim područjima ljudskog djelovanja i odgovornost znanstvenika te njihovo djelovanje u široj zajednici.
Dijana Ćurković je rođena 1983. godine u Sinju, a u Splitu je pohađala osnovnu školu i IV. Opću gimnaziju. U Zagrebu živi od rujna 2007., gdje od ožujka 2008. radi na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje. 2014. je obranila doktorsku disertaciju "Govor Bitelića" na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Osim lingvističkih, objavljuje i društveno-kritičke komentare i prijevode s engleskoga jezika. Sudjelovala je i sudjeluje u uređivanju nekolicine časopisa kao lektorica ili članica uredništva. Sudjelovala je na brojnim tribinama o znanosti te održala desetak radionica kojima su teme većinom bile o mogućnostima demokratizacije obrazovnoga sustava ili radne okoline. Jedna je od osnivačica inicijative i sindikata "Akademska solidarnost".
Branimir Pofuk kao kolumnist, glazbeni kritičar i novinar tumači pojave, ljude i događaje kroz prizmu kulture, a istovremeno važnost i ljepotu kulture u svim njenim oblicima približava publici kroz društveni kontekst, vrijeme i mjestu u kojem kultura nastaje. U svemu tome najvažniji zadatak kulture i uvjet za razvoj svakog društva su dijalog, komunikacija, suradnja, poštovanje, sklad, humanizam iznad svega. Paralelno sa studijem muzikologije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, Pofuk je počeo stjecati novinarsko iskustvo kao novinar i glazbeni kritičar najprije u redakciji kulture zagrebačkog Radija 101, a potom pišući i za novine, ponajviše za Nedjeljnu Dalmaciju. Skupa sa Zlatkom Madžarom pokrenuo je na Radiju 1 noćni program klasične glazbe "Šišmiši klasičari", a na početku rata bio je i dio ekipe ratne radijske ispostave Radija 101 na samoj bojišnici u Sunji. Od 1991. do 1996. godine radio je za agenciju Associated Press u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Kao glazbeni urednik sudjelovao je u pokretanju Hrvatskog katoličkog radija, a potom je od prvog broja radio za Jutarnji list, u kojem je počeo pisati i kolumnu Kontrapunkt za koju je dobio godišnju nagradu HND-a Marija Jurić Zagorka. Na Hrvatskoj televiziji bio je moderator prve i zadnje sezone Emisije opće prakse. Od 2011. radi za Večernji list.