Predavanje je započelo podsjetnikom na misiju javnih sveučilišta, čiji je rad složeniji i raznolikiji nego što to može prikazati jedan broj u tablici. Premda rangiranja doprinose međunarodnoj vidljivosti i transparentnosti, dr. sc. Rajter istaknuo je da ona nužno pojednostavljuju stvarnost pa ih je važno čitati s mjerom i razumjeti metodologiju koja stoji iza njih. U kratkom povijesnom pregledu naveo je kako su se prva rangiranja pojavila u SAD-u kao vodič roditeljima i ulagačima, dok modernu eru otvaraju Šangajska lista 2003. i QS rangiranja godinu poslije. Danas taj ekosustav oblikuju i privatne konzultantske kuće, što dodatno povećava potrebu za oprezom.

Sudionici su potom dobili pregled najpoznatijih rang-lista i njihovih kriterija. Svaka od predstavljenih lista mjeri samo dio stvarnosti pa nijedna ne može poslužiti kao konačna slika o kvaliteti sveučilišta. Dr. sc. Miroslav Rajter naglasio je da rangove ne bi trebalo koristiti za birokratske kriterije niti pojednostavljene usporedbe koje ne uzimaju u obzir veličinu, strukturu i posebnosti sustava. Posebno je upozorio na razlike među državama u definiciji sveučilišta i dostupnosti podataka te na činjenicu da broj često skriva važne nijanse. Ipak, naglasio je i pozitivne strane rangiranja. Ona potiču transparentnost, pomažu u međunarodnoj vidljivosti i mogu poslužiti kao alat za strateško planiranje, pogotovo kada ih se promatra kao polazište za poboljšanje, a ne kao presudu.

Predavanje nas je podsjetilo da je najvažnije razumjeti što se zapravo mjeri i zašto, jer tek tada rangiranja mogu postati korisna i konstruktivna, umjesto da se pretvore u utrku koja zanemaruje stvarni doprinos sveučilišta društvu.

Snimku predavanja pogledajte na poveznici.